« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Program obilježavanja 200. godišnjice rođena Mijata Stojanovića je započeo predavanjem dr.sc. Dinka Župana sa Hrvatskog instituta za povijest: Slavonija, Baranja i Srijem u Općinskoj narodnoj knjižnici Babina Greda. Predavanje “Mijat Stojanović: od magareće klupe do školskog nadzornika” oduševilo je prisutne u prepunoj dvorani knjižnice . Program je otvorila ravnateljica Općinske narodne knjižnice Babina Greda Ivana Jurić riječima:
Mijat Stojanović, naš školnik i pučki pisac, zaslužio je da se po njegovom imenu nazivaju Kulturno-umjetničko društvo iz Babine Grede i naša osnovna škola. Stoga i ne čudi, da je škola idejni začetnik ove obljetnice, jer upravo škola nastavlja njegovu tradiciju kazivanja, pripovijedanja o prošlim vremenima, vrijednosno slaveći njegov doprinos pedagoškoj struci, etnografskim detaljima svoga mjesta i kulturno-povijesnim naslijeđem svojeg rada. Škola, pokretač mladosti, svoj rad temelji u povijesnosti za budućnost.
I sam Stojanović kaže: „Ništa se negubi od onoga, što tvorimo; naći će mu se trag u onih, koji su oko nas, ili koji idu za nama“. Ovaj 200. rođendan Mijata Stojanovića obilježit će se zbog onih koji ostaju i koji su među nama.
Predavanje je istaknulo značaj Mijata Stojanovića ne samo na lokalnoj razini nego i na regionalnoj razini u području pedagogije i književnosti. Mijat, samouki prosvjetitelj svoga doba, prve godine svoga školovanja proveo je u magarećoj klupi, stigmatiziran kao učenik od kojeg se ne očekuje puno i nitko u njegovoj obitelji nije slutio da će postati jedan od najplodnijih slavonskih pučkih pisaca i jedan od najistaknutijih hrvatskih učitelja u 19. stoljeću.
Upornost s kojom je Mijat prevladao nedostatak formalnog obrazovanja zasigurno je jedna od najpoticajnijih osobnih priča vezanih u fenomen samoobrazovanja. Kao samouk i svestran prosvjetitelj, donosio je i primjenjivao ideje iz svjetske pedagoške literature.
U središtu njegova učiteljskog djelovanja je odnos učitelja i učenika, pri čemu je njegov pedagoški diskurs proizlazio iz spoznaja dobivenih iz dugogodišnje učiteljske prakse. Zanimljiva je priča o gluhonijemom dječaku kojeg je Mijat dvije godine obučavao u pisanju i računanju dok je bio učitelj u Babinoj Gredi i pri tome se koristio stručnom literaturom za obuku gluhonijeme djece. Tijekom života Mijat je uporno radio na sebi čitajući, pišući i ovladavajući raznim praktičnim vještinama. Neprekidno samousavršavanje bila je njegova životna filozofija koju je samozatajno prakticirao do kraja života.
Članci o Mijatu iz 1982. godine uvećani na plakate
Da duh Mijata živi i danas u našoj školi pokazuju i promjene u kurikulumu škole koji stavlja naglasak na individualan pristup svakom učeniku, razvijanje praktičnih životnih vještina, povezivanje učenika s prirodom, osnivanje učeničke zadruge i naposljetku kod učitelja, nastojanje svakim danom se usavršavati.